Prevencijski programi - od razvoja, implementacije ...

Prevencijski programi - od razvoja, implementacije ...

Prevencijski programi - od razvoja, implementacije, evaluacije do znanstvene utemeljenosti Josipa Bai kolski preventivni programi Vodice, 24 - 27.10. 2007 Iako ljudski ivot predstavlja neprocjenjivu vrijednost, mi uvijek postupamo kao da je neto drugo vrjednije od njega. (Antonie de SaintExupery) Izazovi kumuliranju znanja nikad nemaju kraja. Da ironija bude vea, to se vie ulae u znanje sve vie otkrivamo stvari koje nas podsjeaju

to novo treba uiti. (E. L. Cowen) Racionala za ovo predavanje: Nova znanost prevencijska znanost Potreba za uinkovitom/djelotvornom prevencijskom praksom i njenim dokazima Potreba za povezivanjem teorije/ istraivanja i prakse Dodavanje novih znanja i njihova primjena u praksi Nova i stalno nova uenja Kontekst ivljenja djece i mladih Kakav je kontekst ivljenja dananje djece i

mladih? Kako oni odgovaraju na njega? Kakva ponaanja vrstom i intenzitetom manifestiraju djeca i mladi, te kako na njih odgovoriti? Da bi mladi bili spremni zadovoljiti zahtjevima budunosti - kole, obitelji i zajednice moraju biti ukljuene u projekt zdravog/pozitivnog razvoja mladih (McWhirter i sur. 1993), socijalnog razvoja mladih, ali i u prevenciju poremeaja u ponaanju i drugih rizinih ponaanja . Od indikatora, imbenika, karakteristika do preventivnih programa Potreba za izdvajanjem pokazatelja (iz vie izvora) o razliitim

mjerama, brojkama, imbenicima, trendovima, indikatorima, karakteristikama i sl., prisutnim u populaciji djece, mladih i vanih odraslih osoba, okruenjima u njihovom ivotu, istiu se iz najmanje dva razloga: znanstveni razlozi, identificirati probleme (ili njihove indikatore) odrastanja djece i mladih, identificirati rizine i zatitne imbenike njihovog razvoja, identificirati potrebe djece i mladih, te vanih odraslih, identificirati razmjere pojave poremeaja u ponaanju i rizinih ponaanja, identificirati postojee preventivne intervencije na promatranim lokalitetima, stvoriti osnovu za evaluaciju preventivnih intervencija kroz razliite parametre iz prevencijskih, epidemiolokih i longitudinalnih studija, struno-politiko-javni razlozi, usmjeriti interes odgovornih na korake koji prethode bilo kojem strategijskom promiljanju i ulaganju u preventivne ili bilo koje druge razine intervencija, koje e zadovoljiti potrebe onih na koje se trebaju odnositi i biti uinkovite.

Izazovi novim znanjima Znanost i rezultati znanstvenih istraivanja, kao i njihova uloga u primjeni programa pozitivnog razvoja i prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih, stalno usmjeravaju na traenje novih i znanja i vjetina na kojima se postavljaju temelji za uinkovite strategije prevencije poremeaja u ponaanju i razliitih rizinih oblika ponaanja djece i mladih (delinkvencije, nasilja, naputanja kole, maloljetnikih trudnoa., ovisnosti...) koji kao "ishode" najee imaju negativne posljedice i za tu djecu i mlade i za njihovu okolinu (Bai, Feri, Kraneli, 2001). Prevencijska znanost Narastajua znanja o prevenciji poremeaja

u ponaanju, posebno delinkvenciji, nasilju, maloljetnikim trudnoama i zlouporabi droga, te promociji mentalnog zdravlja i prevenciji mentalnih i ponaajnih poremeaja i njihova primjena, pogotovo u 21. stoljeu, pojaavaju potrebu da se to znanje i vjetine iz podruja prevencijske znanosti (Coie i sur. 1993) i njihova primjena u naoj zemlji opiu na jednom mjestu. Kako to jo nije sluaj ovakva predavanja slue izmeu ostalog i toj svrsi. Prevencijska znanost Sadanje vrijeme, kraj 20-og i poetak 21-og stoljea i nadalje u podruju prevencije karakterizira pojava velikog broja istraivanja vezano za mjerenja uspjeha preventivnih

programa, prevencijskih strategija i postojeih modela na kojima su se planirali i primjenjivali preventivni programi na svim razinama i u svim podrujima rizinih ponaanja djece i mladih, voenih u posljednjih 15-ak godina. Taj trend i potrebe toliko su velike da je dolo do potrebe za novom znanstvenom disciplinom prevencijska znanost (Coie i sur. 1993) Prevencijska znanost Prema Durlaku (1997, 1) prevencija je multidisciplinarna znanost koja je koncipirana unutar bazinih i primijenjenih istraivanja iz najmanje 15 disciplina: obrazovanja, psihologije, medicine, njegovateljstva, javnog zdravlja, sociologije, politikih znanosti, poslovnog sektora, komunikacijskih znanosti, prava, kriminalnog pravosua, socijalnog

rada, zdravstvene edukacije, inenjerstva i ekonomije. Mnoge od ovih disciplina imaju znaajan utjecaj na prevenciju kao to su to: rano obrazovanje djece, psihologija zajednice, epidemiologija, socijalni marketing, politika analiza, organizacija i razvoj zajednice. Prevencijska znanost Prevencijska znanost jedna je od disciplina koja integrira istraivanja o ovjeku kroz njegovo odrastanje razvojnu epidemiologiju, epidemiologiju u zajednici i s tim u vezi preventivne intervencije (Kellam i Rebok, 1992). Navedeno se temelji na postavci da epidemioloki, empirijski valjani podaci predstavljaju prediktore za neeljene izlaze za djecu i mlade, koji se oituju kroz sva rizina ponaanja mladih,

ukljuujui i delinkvenciju, zloupotrebu droge, nasilje i drugo, te da se ti negativni ishodi mogu prevenirati reducirajui stupnjeve rizika i jaajui zatitne imbenike na razini i pojedinaca i njihovih okruenja u vrijeme odrastanja djece i mladih i na taj nain promovirati zdrav razvoj. Prevencijska znanost zato znai i stjecanje i razumijevanje informacija o rizinim i zatitnim imbenicima prisutnim u okruenju razvoja mladog ovjeka, stavljajui te nalaze u akciju primjenom razliitih obeavajuih programa prevencije. Prevencijska znanost Hawkins i suradnici (2001) zakljuuju kako je znanje o rizinim i zatitnim imbenicima i za zlouporabu droga i za nasilje i za delinkvenciju mladih vrlo vano, ali da kod toga postoji narastajua potreba prevoenja tih znanja u sustave prevencije u lokalnoj zajednici koji e zaista reducirati incidenciju i prevalenciju poremeaja u

ponaanju djece i mladih. Stoga prevencijska znanost ima dva cilja: Identificirati rizine imbenike koji smanjuju vjerojatnost pojavljivanja poremeaja u ponaanju i zatitne imbenike koji poboljavaju socijalne veze i jaaju djecu i mlade i zatiuju ih od moguih rizinih ponaanja, Razviti i primjenjivati uspjene strategije koje e omoguiti putanje istraivanja u praksu. Prevencijska znanost Ono to prevenciju ini znanstvenom disciplinom jesu upravo tipovi istraivanja koji daju odgovore na pitanja o postojanju i varijacijama problema u nekoj zadanoj populaciji (epidemioloka istraivanja), o uzrocima njihova pojavljivanja (etiologija rizini i zatitni imbenici) te o moguim

intervencijama za prevenciju takvih problema (preventivne intervencije, praksa temeljena na znanstvenim dokazima, evidence-based i science-based practice) (Bai, Feri, Kraneli, 2001). neto zakljuno na ovoj razini Iz svega navedenog je razvidno da je za znaajna dostignua u prevenciji nuno drutveno ujedinjavanje ija je funkcija vidljiva ukoliko se: Razviju razumljive i uinkovite strategije prevencije, postave i promoviraju misije svih koji sudjeluju u tom poslu;

Razvije ira podrka javnosti; Povea utjecaj drutvenih i individualnih napora nad postojeim pravilima i praksom (pod pretpostavkom da je ona nedovoljno uinkovita); Povea participacija razliitih resora, njihova bolja povezanost te novi programski izbori i mogue alternative; neto zakljuno na ovoj razini Iskoristi nove resurse u promjenjivim okolnostima; Poboljaju kapaciteti dobrog planiranja i evaluiranja preventivne prakse;

Stvori adekvatnu mreu preventivnih intervencija kako bi se minimiziralo dupliciranje nekih programa pomoi, a povealo otvaranje onih vrsta intervencija pomoi i podrke koji se prema procjenama potreba trebaju otvarati; Omogui razvoj vie ljudskih i financijskih resursa u podruju preventivnih intervencija; Ojaa lokalne institucije, organizacije, tijela kako bi bolje odgovarali potrebama svih svojih korisnika; Povea odgovornost svih ukljuenih u strategijska promiljanja prevencije i njene uinkovite prakse. O razvoju preventivnih programa, teorijske postavke Razvoj u podruju prevencijske znanosti u posljednjim Razvoj u podruju prevencijske znanosti u posljednjim

desetljeima prolog stoljea iznjedrio je nekoliko znaajnih teorija, koncepata ili modela, koji svaki za sebe ili zajedno, u sadanjem vremenskom trenutku, predstavljaju uporita za izbor pravaca djelovanja u prevenciji openito. Sutina tih pristupa odreena je prije svega razvojnim teorijama, a potom i ekolokim teorijama, dakle teorijama na kojima se temelji i razvoj svakog pojedinca u njegovoj okolini te mogui razvoj ili "zaustavljanje" razvoja poremeaja u ponaanju djece i mladih u najirem smislu te rijei. Teorije, modeli, koncepti u podruju prevencije, povijesno gledano, proli su put od usmjerenosti na patologiju i nedostatke do promjene fokusa prema snagama i pojedinca i njegove okoline (lokalne ili ire zajednice). O razvoju preventivnih programa, teorijske postavke

Vidljivo je to u novije vrijeme/danas kroz nekoliko prisutnih teorija/koncepata kao to su to: rizini i zatitni imbenici, otpornost i rizik, promocija mentalnog zdravlja, razvojne prednosti, pozitivan razvoj, koji postaju temeljni u razvoju preventivnih programa. Od teorije do prakse i obrnuto Jo od Aristotela postoji podjela i razlikovanje teorije od prakse. Dok

teorija oznaava znanost i aktivnosti koje su koncentrirane na znanje za vlastitu volju (samu sebe), dotle je praksa put kojim ljudi govore o akciji ili injenju neega (prema Bernsteinu, 1971, Glanz, Lewis, Rimer, 1997a, 19) Prema Deweyu (Glanz, 1997b) postoji potreba da se na teoriju i praksu gleda vie kroz slinosti i razlike nego kao na dihotomiju. Tako on smatra da su teorija, istraivanja i praksa kontinuum du kojega se vjeti profesionalci lake kreu. Istraivai i praktiari mogu se razlikovati u njihovim prioritetima, ali relacije izmeu istraivaa i praktiara i njihova primjena mogu se i trebaju kretati u oba smjera (D'Onofrio, 1992; Freudenberg i sur. 1995, prema Glanz,, Lewis, Rimer, 1997a, 20). Uobiajeno se smatra da oni praktiari koji u dovoljnoj mjeri ne koriste teorijske zasade jesu oni koji negiraju vezu izmeu teorije i prakse. Ipak valja konstatirati da je sve vie strunjaka praktiara koji uviaju izravnu korist upotrebom jedne ili vie teorija i fundiraju izravno svoj posao/praksu na njima.

Prevencijska znanost Razvoj u podruju prevencijske znanosti u posljednjim desetljeima prolog stoljea iznjedrio je nekoliko znaajnih teorija, koncepata ili modela, koji svaki za sebe ili zajedno, u sadanjem vremenskom trenutku, predstavljaju uporita za izbor pravaca djelovanja u prevenciji openito. Sutina tih pristupa odreena je prije svega razvojnim teorijama, a potom i ekolokim teorijama, dakle teorijama na kojima se temelji i razvoj svakog pojedinca u njegovoj okolini te mogui razvoj ili "zaustavljanje" razvoja poremeaja u ponaanju djece i mladih u najirem smislu te rijei. Teorije, modeli, koncepti u podruju prevencije, povijesno gledano, proli su put od usmjerenosti na patologiju i nedostatke do promjene fokusa prema snagama i pojedinca i njegove okoline (lokalne ili ire zajednice). Vidljivo je to u novije vrijeme/danas kroz

nekoliko prisutnih teorija/koncepata kao to su to: rizini i zatitni imbenici, otpornost i rizik, promocija mentalnog zdravlja, razvojne prednosti, pozitivan razvoj, koji postaju temeljni u razvoju preventivnih programa. Teorija/praksa Jo od Aristotela postoji podjela i razlikovanje teorije od prakse. Dok teorija oznaava znanost i aktivnosti koje su koncentrirane na znanje za vlastitu volju (samu sebe), dotle je praksa put kojim ljudi govore o akciji ili injenju neega. Prema Deweyu (Glanz, 1997) postoji potreba da se na teoriju i praksu gleda vie kroz slinosti i razlike nego kao na dihotomiju. Tako on smatra da su teorija, istraivanja i praksa kontinuum du kojega se vjeti profesionalci lake kreu. Istraivai i praktiari mogu se razlikovati u njihovim prioritetima, ali relacije izmeu istraivaa i praktiara i njihova primjena mogu se i trebaju kretati u oba smjera (D'Onofrio, 1992; Freudenberg i sur.

1995, prema Glanz,, Lewis, Rimer, 1997, 20). Uobiajeno se smatra da oni praktiari koji u dovoljnoj mjeri ne koriste teorijske zasade jesu oni koji negiraju vezu izmeu teorije i prakse. Ipak valja konstatirati da je sve vie strunjaka praktiara koji uviaju izravnu korist upotrebom jedne ili vie teorija i fundiraju izravno svoj posao/praksu na njima. Teorije Teorije jesu opi principi ili kolekcija meusobno povezanih opih principa koji omoguavaju objanjavanje seta poznatih injenica i empirijskih nalaza. Razliiti profesionalci u zajednikom poslu, npr. planiranja prevencije, mogu profitirati svaki na svoj nain koristei kao svoje polazite neki teorijski konstrukt ili vie teorija. Onima koji postavljaju neku intervenciju koritenje teorije moe pomoi za vrijeme razliitih stupnjeva planiranja, implementacije i evaluacije intervencije.

Onima koji direktno sudjeluju u planiranju teorija moe pomoi odgovoriti na pitanja: zato (npr. djeca u uvjetima tih rizinih imbenika razvijaju upravo takve odgovore), to (npr. moraju znati prije poetka planiranja neke intervencije) i kako (npr. planirati programske strategije da se doe do konkretnih osoba ili organizacija i da naprave kljuni utjecaj na njih)? Preventivni programi Prevenirati znai uinkovito "odraditi" primijenjeni preventivni program. Je li to vidljivo u smanjivanju rizinih i poveanju zatitnih imbenika znaajnih za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladih, smanjuju broja kriminalnih dogaaja, broja uhienja mladih, smanjivanju recidivizma, smanjivanju stope

konzumiranja sredstava ovisnosti, smanjenju broja maloljetnikih trudnoa, znaajnijem angamanu mladih oko njih samih ili neem drugom manje je vano, vano je da se biljee i opserviraju uinci ciljanih napora nazvanih programima prevencije. Prevencija ili njeni rezultati su posljedica mnogih institucionalnih, ali i vaninstitucionalnih napora . Prevencijska praksa Prevencijsku praksu ine stoga prevencijski programi koji predstavljaju fokusirane napore za promjenom, smanjivanjem ili kreiranjem "rutine" prakse na mjestima ranije spomenutih "institucionalnih" okruenja kao najboljih mjesta prevencije poremeaja u ponaanju i delinkvencije djece i mladih.

Prevencija Prevencija je jedna ideja ije vrijeme tek dolazi vrijedila je sredinom prolog stoljea. To dolaenje zapravo oznaava nastavak sustavnog i smiljenog razvijanja ideje prevencije u smjerovima u kojima je njen sadanji razvoj stigao i pred kojom su uvijek i uvijek novi izazovi. Strategije prevencije Strategija se moe definirati kao plan ponaanja ili akcije, koja se provode kroz set operacija za rjeavanje nekih problema ili dosizanja nekih ciljeva, ona dakle oznaava

svjesnu radnju, ponaanje ili akciju (Reber, 1985). Strategija podrazumijeva nain postizanja cilja; plana; a u raznim vezanim izrazima i u raznim strukama oblikuju se metafore koje opisuju ponaanja ljudi, dijelova drutva ili drutva u cjelini u nekim situacijama prema (Ani i sur. 2004). Strategije (nastavak) Strategije su tipovi aktivnosti (npr. neke strune politike) koje mogu biti implementirane da dosegnu specifine ciljeve za koje moe ili ne mora postojati jaka baza dokaza. Strategijsko planiranje je dakle skup koraka/postupaka s namjerom: procjena potreba i resursa, definiranja ciljane populacije te seta ciljeva i specifinih ciljeva, izrade plana i koordiniranih strategija s dokazima o

uspjehu, loginog povezivanja ovih strategija s potrebama i oekivanim ishodima te mjerenja i evaluacije procesa i ishoda (prema Prevention Terms Glossary[1]). [1] http://preventionpartners.samhsa.gov/resorces _glossary_p2.asp Strategije/programi esto se u amerikoj literaturi poistovjeuje pojam strategija s pojmom program (prevencije) jer se na slian nain pristupa svakom postavljanju programa (kao strategiji prevencije u malom) od njegovog promiljanja postavljanja ciljeva, logike povezivanja aktivnosti s ciljevima i oekivanim ishodima, dugoronom dosizanju tih ciljeva, implementacije, evaluacije i sl. Slino je i s poimanjima program i intervencija za

koje se esto u praksi teko moe nai dovoljno razlikovanje, pa se ne rijetko govori o prevencijskoj intervenciji koju se poistovjeuje s preventivnim programom ili ak govori i prevencijskom intervencijskom programu (Mrazek i Haggerty, 1994). Sveobuhvatnost prevencije Sveobuhvatnost u podruju prevencijskih intervencija moe se opisati u tri (vie) smjera: sveobuhvatnost koja podrazumijeva sve razine prevencije (Gordon, 1987; Mrazek i Haggerty, 1994; Barry i Jenkins, 2007), sveobuhvatnost koja podrazumijeva sveukupni intervencijski spektar (Howell, 2004), te sveobuhvatnost koja podrazumijeva integriranje vie domena prema kojima se preventivni programi

istovremeno provode (npr. istovremena usmjerenost na dijete, roditelje, obitelji i/ili zajednicu) (DeMarsh i Kumpfer, 1985, prema Feri, 2003). Sveobuhvatnost (nastavak) Za Ellisa (1998.) to bi znailo da sve intervencije/programi unutar neke strategije moraju biti: vie-faktorski moraju objasniti i obuhvatiti sve imbenike rizika, posebnih potreba i zatite u okruenju, vie-sustavni tj. moraju obuhvatiti sve imbenike koji postoje u svim socijalnim sustavima s kojima je dijete, mlada osoba ili odrastao ovjek u interakciji, vie-slojni tj. da bi se pomo dogodila na individualnoj razini, ona mora postojati na makro razini (dostupnost, znanje o izvorima pomoi, znanje o potrebi za pomoi i sl.) To znai da je vano: znati veliine i sadraje problema s kojima se i o kojima se eli skrbiti,

zapoeti to ranije i u odnosu na problem i u odnosu na dob (npr. rane intervencije za djecu, rano djetinjstvo, ili jo bolje od roenja djeteta), u rjeavanje problema djece i mladih ukljuiti vane odrasle i okruenje za njihov razvoj (oni su i nositelji rizika i zatite ali i kao procjenjivae njihovih rizika i ponaanja i kao imbenike od kojih ovisi novo ulaganje u preventivne intervencije). Program prevencije Program je set aktivnosti planiranih da dosegnu specifine ciljeve kroz odreeno vremensko razdoblje (Prevention Term Glossary[1]). [1] http://preventionprtners.samhsa. gov/resorces_glossary_p2.asp Preventivni programi (nastavak) U pokretanju preventivnih

programa/projekata razlikuje se pet glavnih koraka u postavljanju programa/projekta prevencije: Planiranje Odreivanje ciljeva Razrada Provedba Evaluacija Proces planiranja Proces planiranja prema Office for Substance Abuse, Prevention Plan II (1989, prema van der Stel, 2007, 101) ukljuuje ove korake:

Provoenje procjene potreba Uspostavljanje ciljeva prevencije Odreivanje indikatora (mjerenja postignua) Predvianje nunih sredstava Utvrivanje izvora financiranja Podjela zadataka Provedba (implementacija) Procjena (evaluacija) Prilagodba programa (potrebne modifikacije) Implementacija

Za implementaciju/provedbu programa kao koraka primjene programa (sedmi korak - provedba) je potrebno utvrditi ostvaruju li se zaista zacrtani planovi i tko je u danom trenutku odgovoran baviti se problemima i nai odgovarajua rjeenja. Zbog toga je vrlo vano znati: provode li se izvorni planovi, prikupljaju li se podaci na pravi nain, treba li programske ciljeve prilagoditi , jesu li planovi dovoljno fleksibilni,

treba li tijekom procesa implementacije uvoditi bitna poboljanja, postoje li izgledi za nastavljanje ili irenje programa. Implementacija (nastavak) Ope prihvaena definicija za implementaciju prevencijskih programa odnosi se na opisivanje stupnja do kojeg je program dobro smjeten u praksu odnosno implementacija oznaava ono od ega se program sastoji u praksi, te kako je isporuen/proveden/primijenjen (Durlak, 1998, prema Barry i sur. 2005; Durlak 1995). Yeaton i Sechrest (1981, prema Domitrovich i Greenberg, 2000) definiraju implementaciju programa kao stupanj u kojem je intervencija ostvarila svoj cilj. Prema Durlaku (1998, prema Barry i sur., 2005, 30) identificirana su etiri stupnja u studiranju implementacije: definiranje aktivnih programskih sadraja, razvoj tonog i valjanog sustava procjene,

monitoriranje implementacije, odnosi stupnja implementacije i ishoda. Implementacija (nastavak) Prema Dane i Schneideru (1998, prema Barry i sur., 2005, 30) pod tim se terminom podrazumijevaju: integritet ili vjerodostojnost programa (stupanj do kojeg su kljune komponente programa isporuene[1] kako je planirano), izloenost programu (uestalost primjene i trajanje programa), kvaliteta isporuke (provoenja) programa (vjetine i stil isporuke), koliko je odgovarajui korisnicima (ukljuenost i reakcije na program), te (5) diferencijacija programa (verificiranje uvjeta - planirane programske studije).

[1] Pod isporukom programa podrazumijeva se razina kvalitete provedivosti programa u praksi. Implementacija (nastavak) Proces implementacije je vaan kako bi se uinkoviti programi, dakle najbolja praksa, mogli iriti. Potujui komponente uspjene implementacije osigurava se da dokazano uinkoviti programi budu vjerodostojno implementirani u nova okruenja. Prva postavka za implementaciju programa u neko okruenje je da je taj program znanstveno utemeljen (poiva na teoriji te su identificirane glavne komponente programa), dokazano je uinkovit te su materijali u programu (npr. prirunici) i tehnika

podrka dostupni i kvalitetni. Tek kada su zadovoljeni ti uvjeti u programu moe se prii planiranju implementacije. Evaluacija U osmom koraku koraku ili fazi evaluacije utvruje se ostvaruju li se u skladu s planiranim eljeni rezultati, kao i odnos izmeu utroenog i ostvarenog (cost-benefit i cost-effectivness analize). Da bi se mogla provesti dobra evaluacija bitno je pravilno voenje evidencija. Strategije planiranja i evaluacije Planiranje i evaluacijske strategije kroz

odgovarajua pitanja (Wandersman i sur., 1998, 7) Odgovarajua pitanja Strategijsko planiranje /evaluacijski fokus Planiranje/ evaluacijski alati Evaluacija (nastavak) Evaluacija je put do znanstveno utemeljenih programa ili sustavni, objektivni proces koji ima za cilj utvrivanje uspjeha neke strategije ili programa o tome je li i u kojoj mjeri strategija/program ostvario svoje ciljeve i zadatke. (www.acf.hhs.gov). Evaluacija programa je paljivo skupljanje informacija o programu ili nekim dijelovima programa s ciljem donoenja neophodnih odluka o programu.

Evaluacija - odreenje Puno specifinije, radi se o odreivanju koliko su bili uspjeni program, kurikulum, ili serija eksperimenata i sl. u dosizanju ciljeva/ishoda [1]. [1] Ishod se definira kao veliina promjena u ciljanim stavovima, vrijednostima, ponaanjima ili uvjetima izmeu poetnih mjerenja i slijedee toke mjerenja. U ovisnosti o prirode intervencije i teorije promjena koja ih vodi, promjene mogu biti izravne/trenutne, neizravne/ ne trenutne, konane i dugo-trajne. Primjerice kod promjene u stavovima i vrijednostima ishodi mogu biti konani u neformalnim intervencijama, meutim promjene u stavovima i vrijednostima mogu biti izravni ishodi roditeljskih programa koji rade na tim promjenama u promjenama o komunikacijskim sklopovima i drugim vjetinama. Promjene u komunikacijskim sklopovima mogu ojaati kolsku djecu da budu rezistentna na negativni pritisak vrnjaka (neizravne/ne trenutne) ili rezultiraju u odgaanju poetka zloupotrebe droge (konani ishod)

http://preventionpartners.samhsa.gov/resources_glossary_p2.asp . Evaluacija (nastavak) Evaluacija je proces (Prevention Terms Glossary) koji pomae djelatnicima u prevenciji otkriti jakosti i slabosti njihovih aktivnosti tako da ih mogu poboljati tijekom vremena. Vrijeme provedeno na evaluaciji je dobro utroeno vrijeme, jer dozvoljava grupama da upotrijebe novac i druge resurse mnogo djelotvornije u budunosti. Takoer, evaluacija ne mora biti skupa ili komplicirana, a da bude korisna. Sveuilita mogu biti izvori podrke profesionalnoj evaluaciji ukoliko se ukljue znanstvenici koji rade u razliitim podrujima drutvenih znanosti (psihologija, socijalna pedagogija, socijalni rad, sociologija, javno zdravstvo i sl.). Ciljevi evaluacije

Cilj evaluacije prema van der Stelu (2007, 145) je ispitati odgovara li program ili projekt utvrenim prevencijskim potrebama i ciljevima. Pri tome su funkcije evaluacije programa: odrediti do koje mjere, kojim tempom i na koji se nain ciljevi programa ostvaruju, naznaiti jake i slabe strane razliitih dijelova programa na osnovu ega se potpomae odreivanju konanog oblika i sadraja programa, provjeriti je li program provoen u skladu s planiranim, te uspostaviti mehanizme mjerenja i kontrolu kvalitete, zakljuiti je li program u cjelini ili u svojim dijelovima, pogodan za druge korisnike, poboljati standarde znanstvenih spoznaja, postaviti hipoteze za budua istraivanja, odgovornost prema zajednici i poreznim obveznicama, promicati strunost osoblja kad je rije o planiranju, izvoenju i evaluaciji prevencijskog djelovanja, promicati dobre odnose s javnou i uzimati interes javnosti u obzir, izvravanje preuzetih ugovornih obveza prema tijelima, primjerice davateljima

potpore. Zato je evaluacija korisna? Evaluacija programa pomae razumjeti, potvrditi i poveati utjecaj programa. Evaluacija moe identificirati snage i slabosti programa s ciljem poboljanja. Evaluacija moe potvrditi provodi li se program kako je zamiljeno. Potie voditelje programa da razmiljaju o programu, ukljuujui i ciljeve, kako ih postii i kako e znati jesu li ih postigli ili ne. Rezultat evaluacije su novi podaci ili potvreni prijanji rezultati

evaluacije koji se mogu koristiti pri promoviranju programa. Evaluacija omoguuju usporedbu izmeu programa (pogotovo kada se odluuje koje programe treba ukinuti ili ne) (McNamara, 1998, prema Bai, Feri lehan, Kraneli Tavra, 2007, u tisku) Zbog ega evaluaciju treba uiniti dijelom prakse? Evaluacija omoguava da se u praktinom djelovanju koristimo nalazima, a ne uvjerenjima? Evaluacija je u sutini etiki proces jer predstavlja izazov

praktiarima i istraivaima da se kritiki osvrnu na svoje djelovanje. Evaluacija je i kreativni proces, jer bez obzira na sva metodoloka saznanja o prednostima i nedostacima pojedinih modela (model "prije poslije", kontrolni model i komparativni model), ne postoji jedan univerzalni pristup kako se u nekoj konkretnoj situaciji treba provesti evaluacija djelotvornosti nekog preventivnog programa . Evaluacija je oruje osnaivanja, jer pretpostavlja dijeljenje i uzajamno informiranje svih koji provode neki program, evaluatora, krajnjih korisnika, od samog poetka do kraja provoenja nekog programa, pa i kao dio procesa praenja dugoronih uinaka nekih preventivnih intervencija (follow-up studije). Evaluacija je snano sredstvo promjena, razvoja i obogaivanja preventivne prakse (Frost, 2002, prema Bai, Feri lehan, Kraneli Tavra, 2007, u tisku). Mitovi o evaluaciji Pored svega navedenog nerijetko se meu profesionalcima

nalaze mnogi otpori (razlozi za nekoritenje evaluacije) evaluaciji ili mitovi (zablude[1]) i brige o evaluaciji. Najei razlozi zbog kojih, bez obzira na sve dobrobiti koje donosi evaluacija, ona ipak esto izostaje (prema KRA Corporation, 1997, www.acf.hhs.gov): evaluacija odvlai resurse od programa i time teti korisnicima, evaluacija poveava optereenost osoblja programa. , evaluacija je suvie komplicirana, evaluacija moe prikazati negativne rezultate ili voditi informacijama koje e uiniti da program izgleda loe, evaluacija je samo jo jedan nain praenja programa. [1] Slino se osim s evaluacijom dogaa i s praksom osnovanoj

na znanstvenim dokazima (evidence-based i science-based practice). Evaluacijska istraivanja U evaluacijskim istraivanjima kao i openito u evaluacijama najee se radi o: evaluaciji procesa i evaluaciji uinka/uinkovitost (van der Stel i sur., 2007) ili evaluaciju potencijala, evaluaciju procesa/implementacije i

evaluaciju ishoda (Kulenovi, 1996, Muraskin, 1993, Prevention Source BC, 1999, McNamara, 1998a, prema Bai, Feri lehan, Kraneli Tavra, 2007, u tisku). Evaluacijska istraivanja (nastavak) Na kraju procesa evaluacije dolazi u pitanje prikazivanje svega utvrenog. Indikatori stupnja uspjeha ili neuspjeha nekog preventivnog programa (npr. delinkvencije, ovisnosti) koji nastaju na osnovi rezultata evaluacije moraju biti: snani otporni na manipulacije od onih koji imaju interesa

od garantiranog uspjeha, osnovani na ishodima moraju mjeriti snagu utjecaja prije nego sam izlazni podatak/broj, funkcionalni moraju doprinositi postignuima kljunih programskih ciljeva, ne ohrabrivanje rutine udovoljavanja onima koji dre politiku, kvalitativni i kvantitativni jer se na taj nain vie toga moe pokriti i objasniti (Dixon, 2002). Prilagodba programa Prilagodba programa (deveti korak) nuan je, jer se nakon evaluacijskih parametara pristupa, prema potrebi, modificiranju programa iji e rezultati mogue dati vee dobiti/koristi. Weissberg (1990, prema Domitrovich i Greenberg 2000) je upozorio da postoji kombinacija imbenika koji utjeu na implementaciju programa, kako na uinak koji program ostvari, tako isto i na buduu odrivost programa. Ti

imbenici ukljuuju: sadraj i strukturu intervencije, nain na koji e intervencija biti implementirana, odnos izmeu onih koji program implementiraju i korisnika, te veliki broj imbenika na razini sustava. Djelotvornost i uinkovitost preventivnih programa Prevencijske intervencije imaju smisla ako ih se provodi sustavno i planirano, te ako se istraivanjima dokae njihova djelotvornost i uinkovitost. Putem prevencijskih evaluacijskih istraivanja ustanovljava se djelotvornost intervencije/programa to pokazuje dosee li dobit ostvarena intervencijom ono to je u intervenciju uloeno. Ostvareni uspjeh (stvarna prevencija problema ili tipa

ponaanja) utvruje se ispitivanjem uinkovitosti. Uinkovitost se odnosi na uspjeh programa (prema, van der Stel i sur. 2007). Za sigurnost procijenjene uinkovitosti nije neuobiajeno primijeniti i naknadnu evaluaciju (Kroger,1994, prema van der Stel i sur., 2007). Znanstvena utemeljenost prevencijske prakse, preventivnih programa Rezultat znanstvenog pristupa je sustav provjerenih spoznaja o pojavama i zakonima specifinog predmeta prouavanja; sustav spoznaja koji doputa ne samo razumijevanje i predvianje nego i uspjenu praktinu primjenu (Bujas, 1981, prema Kolesari, Krizmani, Petz, 1991).

Znanstvena utemeljenost (nastavak) U novije vrijeme postoji velika potreba za razliitim vrstama temeljnih i primijenjenih istraivanja iji je cilj unaprijediti znanje kojim e se objasniti prevenciju poremeaja u ponaanju i rizinih ponaanja djece i mladih s poremeajima u ponaanju i/ili antisocijalnim ponaanjima (Farrington, 1992), kao i drugih socijalnih i mentalnih problema i poremeaja. Generalno se moe rei da u posljednjih 20-ak godina ishodi stotine i stotine studija dozvoljavaju zakljuak o uinkovitosti mnogih preventivnih programa (prevencijske prakse) za djecu i mlade

kada su u pitanju socijalni i zdravstveni problemi djece i adolescenata (Fraser, Allen-Meares, 2004). Prevencija utemeljena na znanosti Prevencija utemeljena na znanosti (prema http://www.ccapt.org/scibase.html) rezultat je procesa u kojem eksperti upotrebljavaju zajedniki dogovorene kriterije za rangiranje istraenih intervencija/programa i tako dolaze do konsenzusa da su nalazi evaluacijskih istraivanja vjerodostojni i odrivi.

Nakon tog procesa, set uinkovitih principa, strategija i model programa mogu biti koriteni u daljnjem voenju prevencijskih napora. Ti procesu se odnose na istraivanja ili procese dokazivanja (evidencebased) uinkovitosti. Eksperti analiziraju programe kako bi se dokazala njihova vjerodostojnost, korisnost i generalizaciju. Vjerodostojnost se odnosi na stupanj sigurnosti koji se tie uzroka i uinka programa na ishode. Korisnost se odnosi na opseg na kojem se nalazi mogu upotrijebiti da poboljaju programiranje, objasne uinke programa ili vode budue studije. Generalizacija se odnosi na opseg na kojem se nalazi s jednog mjesta mogu primijeniti na druga mjesta i populacije. Prevencijska istraivanja Za poboljavanja provoenja prevencijskih istraivanja veina autora ili institucija koja se time bave predlau sljedee toke po kojima bi trebalo dizajnirati preventivne intervencijske programe:

Razviti ili upotrijebiti teoriju koja e biti vodea za istraivanje Pojasniti specifine ciljeve Operacionalizirati intervencijske procedure Selektirati ciljanu populaciju Evaluirati implementaciju programa

Adekvatno mjeriti odgovarajue ishode Procijeniti praktinu znaajnost ishoda Pratiti/slijediti intervencijske uinke Evaluirati cijenu kotanja, dobiti i financijsku isplativost Procijeniti generalne nalaze Istraiti kako razliiti participanti odgovaraju na intervencije Planirati irenje programa. Istraivanja prevencijske prakse Kako je cilj istraivanja svakog programa/projekta ili preventivne intervencije znanstvene rezultate "staviti" u funkciju u direktnu praksu, to je razmatranje znanstvene utemeljenosti programa prevencije znaajno iz vie razloga: produbljivanja i irenja znanja, irenja znanstvenih istraivanja i sintetiziranja najznaajnijih istraivakih rezultata, usmjerenosti prema prioritetnim problemima u

nekoj manjoj ili veoj zajednici, napretku i buduim ciljevima na osnovi tih rezultata, Istraivanja prevencijske prakse (nastavak) Programi prevencije poremeaja u ponaanju i rizinih ponaanja esto su planirani i programirani bez znanja o praksi utemeljenoj na znanosti (Alford, Leon, Sugland, 2004, www.advocatesforyouth.org). Kada se tako planiraju i implementiraju postoje rizici od neuspjeha njihovih planiranih kratkoronih, ali i dugoronih ciljeva. Ishodi takvih programa su takoer upitni te takvi programi imaju rizik da: ne poboljaju, na vrijeme, ili pogoraju situaciju mladih ljudi kojima se eljelo pomoi, je to gubitak novca potroenog na postizanje tako malih rezultata, ili

je to gubitak financiranja za budue programe. Istraivanja prevencijske prakse (nastavak) ostvarivanja breg napretka prema evaluaciji programa, te identificiranju i razvoju uinkovitih programa prevencije, oznaavanja programa prevencije u zajednici koji dosiu neke razine uspjenosti, usmjerenosti prema praksi prevencije osnovanoj na dokazima ili znanstveno utemeljenim programima prevencije (evidence-based practice, science-based practice) ili "dobroj praksi", stvaranje prakse i strune politike prevencije na

znanstvenim dokazima. Prevencijska praksa temeljena na dokazima Kako se navodi u jednom priruniku za implementaciju "evidence-based practice" u lokalnu zajednicu za tretman ovisnika[1] vrlo je vano posvetiti vrijeme isplativim i uspjenim intervencijama i to zato to se pokazalo da je dosadanja praksa bila nekonzistentna, temeljena na "jedan ovjek jedna praksa", odnosno praksa na osnovi osobnog iskustva, intuicije, posebnog stila komunikacije i "folklora". "Prazninu" ili premoivanje razlika (rupa) izmeu prakse i istraivanja stoga treba prebroditi povezujui praksu s istraivanjima. [1] Evidence-Based Practice: An Implementation Guide for Community-Based Substance Abuse Treatmnet Agencies, Iowa PIC Project, The Iowa Consortium for Sustance Abuse

Research and Evaluation, 2003, Prevencijska praksa temeljena na dokazima Sve to poziva na napore za poboljavanjem uinkovitosti i isplativosti, razvoj znanja o tome to funkcionira najbolje, za koga i pod kojim uvjetima. Greenberg, Domitrovich i Bumbarger (2001, prema Ringeisen, 2003) u pregledu univerzalnih, selektivnih i indiciranih programa za smanjivanje eksternaliziranih i internaliziranih ponaanja djece (15-18 godina, programi u

kolama) identificirali su 34 programa koji se oznaili uinkovitim, jer su zadovoljili ovim zahtjevima: dobro strukturiran dizajn istraivanja, jasne specifikacije participanata, pisani prirunik u kojem su specificirane intervencijske procedure i uinci ishoda mjereni mjerama koje su relevantne za podruje mentalnih poremeaja. Znanstveno utemeljena praksa "Znanstvena utemeljenost" prakse (science-based practice) znai uvaavanje ili oslanjanje na principe kojima se stvara (novo) znanje. Znanstveno utemeljena informacija je ona koja je identificirana i/ili stvorena kroz konsenzus

strunjaka/znanstvenika ili kroz analitiki proces koristei unaprijed utvreni kriterij (Brounstein, Zweig i Gardner, 1998). Termin "znanstveno utemeljeni program" se najee koristi kada viestruka istraivanja i/ili njihova replikacija dokau da je uinkovit. Znanstveni dokazi jedni su od moguih dokaza, te se u praksi kombiniraju s drugim strategijama koje e se upotrebljavati u prevencijskoj praksi kako bi ukljueni u prevencijsku praksu to upotrijebili sada ili i dalje istraivali njihovu "istinitost". Upotreba znanosti Kako znanost doprinosi razumijevanju svijeta u cjelini to je snaga znanosti i upotreba znanstvenih metoda usmjerena jasnijem definiranju, standardiziranju procedura kako bi se objasnilo kako neka

dogaanja nastaju i to ih "stvara", odnosno koji su odnosi/relacije odgovorne ili utjeu na neke pojave i sl. Upotrebljavajui znanstvene metode u podruju prevencije mogue je prepoznati razliite pristupe koji su ukljueni u implementirane prevencijske programe i prikupljene podatke. Znanstveno utemeljena praksa Znanstveno utemeljena praksa ukljuuje tehnike, obiljeja, aktivnosti i programe za koje postoje dokazi njihove djelotvornosti. Ona ne oznaava samo tip programa (npr. za programe za prevenciju maloljetnikih trudnoa temeljenih

na drutvenim znanostima) nego i proces razvoja programa (npr. stvaranje logikog modela, evaluaciju programa procesnu, ishodnu, i/ili studije jakih dokaza (impact evaluation) (www.advocatesforyouth.org). To pretpostavlja: Oslanjati se na programe koje su evaluirani i za koje je naeno da su djelotvorni u smanjivanju nekog ponaanja ili smanjivanju njegove incidencije. Oslanjati se na programe koje su bile jako rigorozne da su prihvaene za objavljivanje u asopisima sa sustrunjakom recenzijom, recenzijom od nezavisnih recenzenata, ili su voene objektivne recenzije. Znanstveno utemeljena praksa (nastavak) Upotrebljavati istraivanja u drutvenim znanostima

u kojima se identificira rizine i zatitne imbenike. Upotrebljavati logiki model[1] kao okvir za povezivanje rizinih i zatitnih imbenika s uinkovitim programskim strategijama i pripadajuim ishodima. Oslanjati se na programe koji se zasnivaju na ponaajnim i drutvenim znanstvenim teorijama i jasnoj definiranosti i dokumentiranju aktivnosti, kurikulum i protokole. Voditi evaluaciju i upotrebljavati nalaze za promjenu programa tako da se postigne njihova djelotvornost (prema Rolleri, 2003; Leon, Sugland, 2003). Znanstveno utemeljena praksa (nastavak) [1] U programu i evaluaciji logikim modelom definira se progres od generalnih vrijednosti do mnogo specifinijih

strategija prema rezultatima ili ciljevima koji se oekuju. Koristan logiki model e voditi planiranje i razvoj aktivnosti. Ili, logiki model koristi da se odredi plan evaluacijske metodologije. Kljuni elementi logikog modela ukljuuju: potrebe i kapacitete Zato mi to radimo? i Koje snage koje imaju mladi,obitelji, kole i zajednice ih dovode u program?; strategije i aktivnosti Kako treba raditi da se doe tamo?; kljune toke (milestone) ili kljuni znaci (Benchmarks) Kako emo znati da smo na pravoj traci?; ciljevi ili rezultati to elimo postii? (Colorado Foundation for Families and Children, www.coloradofoundation.org). Vie o logikom modelu u Bai, Feri lehan, Kraneli Tavra, 2007, u tisku. Zato se trend prema upotrebi znanstveno-utemeljene prakse nastavlja? Zbog:

zahtjeva za veom odgovornou prema takvom poslu (postavljaju se i od onih koji financiraju) postojanja neuinkovitih programa postojanja sve veeg broja programa s dokazima uinkovitosti i djelotvornosti poveavanja potreba za strategijama putem kojih financijeri diskretno trae demonstracije preventivnih programa koji se tada repliciraju na vie mjesta prepoznavanja da prevencijski uinci nisu uvijek bezazleni (benigni) ( http://www2.edc.org/capt/science/default.asp#itemt wo ). Kriteriji znanstvene utemeljenosti Po emu se neki program klasificira kao

znanstveno-utemeljen? Po tome to je osnovan na teoriji, evaluiran je i pokazuje uinkovitost, njegova replikacija uinjena je i ima sline rezultate, objavljen je u asopisima sa sustrunjakom recenzijom. Postoji vie izbora znanstvenih kriterija (ovisno o onima koji ih inauguriraju i upotrebljavaju) po kojima se programi znanstveno evaluiraju. Popis i opisa takvih kriterija mogue je nai u SAMHSA, ( www.samhsa.org). Kriteriji znanstvene utemeljenosti Durlak (1995) kao vodilje prevencijskih istraivanja, odnosno preventivnih intervencija predlae ovih dvanaest kriterija: Razviti ili upotrijebiti teoriju koja e voditi istraivanje. Odrediti specifine ciljeve.

Operacionalizirati intervencijske procedure. Selektirati odgovarajuu populaciju. Evaluirati program implementacije (evaluacija procesa). Adekvatno mjeriti relevantne ishode. Procijeniti praktino znaenje ishoda. Slijediti prevencijske uinke (follow-up). Evaluirati cijenu, koristi i ukupnu isplativost intervencije. Procijeniti generalizaciju nalaza. Istraiti kako su razliiti participanti odgovarali na intervenciju. Planirati irenje programa. Vanost znanstveno utemeljenih programa Kao to je ranije reeno vanost znanstveno utemeljenih programa prevencijske prakse u svjetskim razmjerima

iroko je prihvaena za podruja prevencije: nasilja, naputanja kole, i drugih poremeaju u ponaanju, te posebno zloporabe sredstava ovisnosti. Jasni su napori raznih centara[1], naroito u podruju suzbijanja ovisnosti, ali i drugih rizinih ponaanja (nasilje, delinkvencija, bjeanje, naputanje kole i sl.) koji informiraju strunu javnost o postojanju i dostupnosti znanstveno utemeljenih programa i moguih opcija. [1] Center for Disease Control and Prevention CDC; The Cooperation for Academic, Social and Emotional Learning CASEL; The U.S. Substance Abuse and Mental Health Administration SAMHSA www.samhsa.org ; ili OJJDP www.modelprograms.ojjdp.org. Vanost znanstveno utemeljenih programa Postoje dovoljno jasni kriteriji (vidi prije navedene kriterije) to se smatra znanstveno utemeljenim programima. Na osnovi jasnih

(znanstvenih) kriterija programe je mogue podijeliti na: obeavajue, uspjene i model programe. Obeavajui programi su oni koji su generalno bili dobro implementirani i evaluirani, ali iji rezultati jo nisu konzistentno pozitivni kroz sve domene mjerenja i repliciranja. Uspjeni programi su dobro implementirani, dobro evaluirani te demonstriraju pozitivne rezultate kroz domene mjerenja i/ili repliciranja. Model programi dijele karakteristike uspjenih programa, ali imaju i jo jednu prednost - dostupni su za upotrebu i imaju dostupnu tehniku pomo od strane autora programa. Tonije njihovi proizvoai, oni koji su ih razvili radili su sa CSAP ( www.csp.org) u aktivnom irenju programa. Imati dogovor s autorima programa da naprave treninge i daju tehniku pomo, prema njima, je kljuni aspekt za uspjenost primjene programa. Okvir prevencijskih istraivanja

Sve navedeno obvezuje na izradu okvira za prevencijska istraivanja prevencijski istraivaki krug, koji se postavlja prije svake implementacije u svrhu planiranja prevencijskih programa, a on pretpostavlja: definiranje poremeaja ili problema koji se eli prevenirati, sakupljanje informacija usmjerenih prema specifinim rizinim i zatitnim imbenicima povezanim s odreenim poremeajem/poremeajima, studiranje postojee literature o uinkovitim

intervencijama za taj problem (Mrazek, Haggerty, 1994). Proces stvaranja preventivnih programa Bloom (1981, prema 1996) je preporuio upotrebu navedenog modela (procesa) stvaranja programa/projekata primarne prevencije koji se sastoji od tri dijela/faze: odgovornost prije postavljanja programa/projekta, proces rjeavanja problema i odgovornost poslije projekta. Bloom, nastavak Odgovornost prije postavljanja projekta sadri

osvjetavanje/osvijetenost, znanje o realizaciji projekta i to kroz: (1) osvijetenost za pozitivne i negativne posljedice[1] uzimajui u obzir dati problem, (2) osvijetenost za kontekst u odnosu na taj problem, (3) osvijetenost na etike principe uzimajui u obzir akcije prema tim problemima [1]Profesionalno-etika razina problema prevencijske intervencije vidi etike kodekse raznih profesija i profesionalnih udruga, primjerice Etiki kodeks socijalnih pedagoga, 2005 Bloom, nastavak U procesu rjeavanja problema za primarnu prevenciju prolazi se kroz pet diskretnih faza: (1) identificiranje moguih problema i potencijala, (2) razmatranje konceptualnih

empirijskih i praktinih opcija, (3) donoenje odluke prema kojoj e se program upotrijebiti, (4) implementiranje, monitoriranje, korigiranje i evaluiranje programa, (5) ivljenje programa - stavljanje u situaciju koja bolje funkcionira Bloom, nastavak U fazi odgovornosti poslije projekta postoje najmanje tri razine odgovornosti: (1) javna odgovornost, (2), znanstvena odgovornost i (3) profesionalna odgovornost. Javna odgovornost odnosi se na odgovornost prema onima koji projekt financiraju, a drugi prema participantima koji ele znati to se dogodilo.

I za kraj (koji to i nije) Svaka znanost se temelji na znanju, na mogunosti da dokae povezanosti izmeu uzroka i posljedica, te da postavlja jasne kriterije za orua kojima se to znanje ire u praksi. U prevencijskoj znanosti to orue jesu preventivni programi. Zato nije sluajno da se upravo o razvoju, implementaciji, evaluaciji i znanstvenoj utemeljenosti prevencijske prakse i preventivnih programa ovdje raspravlja i jo e sigurno nastaviti raspravljati.

Zahvaljujem na panji !

Recently Viewed Presentations

  • M A Microanalytical R Research C Centre The

    M A Microanalytical R Research C Centre The

    M A R C Microanalytical Research Centre The Melbourne Node
  • Présentation PowerPoint - APREF

    Présentation PowerPoint - APREF

    Rendez-Vous de Septembre 2012 Press Conference Tuesday 11 September 2012 THE WORLD REINSURANCE INDUSTRY IN THE PAST TWELVE MONTHS Direct / contingent business interruption (defaulting clients / suppliers) in Non-Life insurance / reinsurance * * World Catastrophes 2011 - Earthquake...
  • L'imparfait (The imperfect tense)

    L'imparfait (The imperfect tense)

    L'Imparfait is a past verb tense that is used to describe: What people or things were like Repeated or habitual actions in the past; what used to happen General conditions in the past; to tell what was going on Weather...
  • Atlanta User Group PowerCenter 9.x Upgrade Strategy Atlanta

    Atlanta User Group PowerCenter 9.x Upgrade Strategy Atlanta

    Informatica Applications Architect. [email protected] Atlanta User Group. About Softpath …. Based in Atlanta, Softpath is a leading consulting services and IT staffing company. We are a 500 member team and growing . Informatica partner and value added reseller working coast...
  • Molecular Genetics - From DNA to Trait The

    Molecular Genetics - From DNA to Trait The

    Translation Is Complicated Translation requires: ribosomes mRNA tRNA amino acids Many antibiotics block steps in translation within bacterial cells. tRNA Is An Adpator That Couples Codons and Amino Acids The Genetic Code is Biology's Rosetta Stone These are the words...
  • APRS Grundlagen Agenda  Was ist APRS fr was

    APRS Grundlagen Agenda Was ist APRS fr was

    Z.B: Wetterdaten, Peildaten Sonstige Anwendungen Z.B: CallbookServer, Fernsteuerung von Stationen Kurznachrichten (Messages) Hard- / Softwareanforderungen Stationär Mobil Digis Hard- / Softwareanforderungen Stationär 2m Funkgerät (144.800MHz) 1k2 fähiger TNC PC mit APRS Software z.B: UI-View, WinAPRS, MacAPRS, APRSdos, Xastir } Alternativ...
  • Lecture 10 Hashing - Duke University

    Lecture 10 Hashing - Duke University

    Claim (Weak Duality): ?4≤?4 Min-Max Theorem Theorem [Von Neumann] For any two-player, zero-sum game, there is always a pair of optimal strategies and a single value V.
  • Chapter 3 Rock Mechanics Stress Basic Physics  Force

    Chapter 3 Rock Mechanics Stress Basic Physics Force

    Chapter 3 Rock Mechanics Stress Basic Physics Force that which changes the state of rest or the state of motion of a body F=ma Stress force applied to an area σ=F/A Basic Physics Scalar Possesses only a magnitude at some...